Slaki pelin - Čudotvorna biljka

Slatki pelin (Artemisia annua) jednogodišnja je zeljasta biljka iz roda pelina (Artemisia) koji pripada porodici glavočika (Asteraceae). Autohtona je sorta iz umerenih područja Azije, ali je zbog svog medicinskog značaja danas raširena širom sveta, posebno u Južnoj i Jugoistočnoj Evropi i Severnoj Americi. U prirodi raste kao korovska biljka.

IZGLED, POREKLO, TRADICIJA...


Slatki pelin (lat. Artemisia annua), Baktunar, Bejturan sve su to nazivi za biljku koja se na našim prostorima u ne tako davnoj prošlosti koristila kao miris, lek i začin. To je jednogodišnja zeljasta biljka koja potiče iz severne Azije ali je postala popularna širom sveta. Srodna je gorkom pelinu i pripada porodici glavočika. Ipak, ove dve biljke ne treba mešati jer imaju različito delovanje i koriste se u različite svrhe. Što se tiče samog izgleda slatkog pelina, on ima glavičaste mirisne cvetove svetlo žute boje. Može da naraste do visine od 2,5 metra a stabljika ove biljke je uspravna sa grančicama koje su naizmenično postavljene.

Listovi su raščlanjeni obično u dva ili tri manja lista, dužine su između 3 i 5 cm. Cvetovi su pojedinačni, žućkasto-zelenkaste boje i imaju prečnik od 2−2,5 cm, a cvast ima oblik grozda. Plodovi su sitne semenke bez papusa, prečnika između 0,6 i 0,8 mm. Cveta od jula do avgusta, a semenke se formiraju od avgusta do septembra. U zavisnosti od klime i geografske širine vegetacioni period traje od 190 do 240 dana.

Voli da raste na šljunčanom i peskovitom tlu, ne zahteva mnogo vlage, voli sunčana mesta i kada u godini njenog rasta ima više sunčanih dana intenzitet njenog mirisa je jači. Plod su joj semenke koje su izrazito sitne (oko 12.000 komada po gramu).

Od davnina su poznate lekovite vrednosti ove biljke. U Starom Egiptu je bila lek protiv parazita i lek za kožne bolesti. Zapis iz 186. godine p.n.e. nađen u Kini u grobu Mawangdui Hana navodi slatki pelin u 52 načina lečenja bolesti, između ostalog kao lek za lečenje hemoroida i malarije. Kasnije, 1568. godine, spominje se kao fungicid kojeg poznaju vekovima u lečenju malarije.

Slatki pelin, Baktunar, Bejturan u naše krajeve je došao pre 500 godina verovatno karavanima hadžija koji su se vraćali iz Meke ili sa Ćabe. Jedna od spasonosnih biljaka bila je slatki pelin kojim se na putu lečila groznica, a posebno tada prilično česta malarija. Današnja naučna ispitivanja su potvrdila da je slatki pelin zaista spasonosna biljka kad je malarija u pitanju na sve bakterije tipa Plasmodium, uključujući i Plasmodium falciparum, koji je veoma često rezistentan na sve ostale antimalarike. Dok kinin za kontraidikaciju ima moguće halucinogeno dejstvo, slatki pelin samo radi svoj posao. I ostale bakterije koje izazivaju groznicu očigledno imaju probleme s slatkim pelinom jer on iznutra deluje razorno poput bombe.

Slatki pelin, Baktunar, Bejturan je bio i narodni, svečani miris koji se stavljao pod pazuhe nedeljom i svetkovinama kao miris. Nije bio zastupljen u tolikoj meri kao bosiljak (mesliđan), ali je mogao ići uz bok kaloperu. U narodnim verovanjima važio je za biljku koja donosi sreću u ljubavi pa je kao takav ušao i u pesme:

BEJTURANE, JADO

Bejturane, jado, beru l' te đevojke?
A da mene, jado, ne beru đevojke,
Od mene bi, jado, gora mirisala,
I u gori, jado, kamen stenoviti.

Na kamenu sjedi Jovo, momče mlado,
Suze roni, jado, i godine broji:
- Evo na jad, jado, deveta godina
Otkad prosim, jado, jedinu u majke,
Majka daje, jado, a babo ne daje,
Babo veli, jado, dok rodi pšenica,
I u brdu, jado, vinova lozica!

(narodna pesma iz Crne Gore)



SLATKI PELIN KAO LEK


Jačanjem moderne medicine slatki pelin odlazi u zaborav kao i mnoge druge lekovite biljke. Slatki pelin i njegova lekovita svojstva ponovo u primenu i to u još većoj meri vraćaju kineski naučnici na čelu sa Tu Juju prvom Kineskinjom koja je dobila Nobelovu nagradu za medicinu. Tu Juju i članovi njenog tima pre skoro pedeset godina u Kini su otkrili, a potom i testirali lek protiv malarije na sebi. Tu Juju, koja deli nagradu sa još dvojicom naučnika, pripalo je to svetsko priznanje za otkrivanje artemisina, leka protiv malarije koji se zasniva na starokineskoj biljnoj medicini, a koji je značajno smanjio stopu smrtnosti obolelih od malarije.

Tu Juju i njen tim istraživali su krajem 60-ih više od 2000 kineskih biljnih preparata da bi utvrdili one koji imaju antimalarijsko dejstvo. Nijedna od biljaka nije dala značajne rezultate u eksperimentima, osim ekstrakta slatkog pelina (Artemisia annue). Tu Juju je objasnila da su u knjizi alhemičara Dži Honga pročitali da se malarija pre više od 1700 godina lečila sokom od iste biljke koju je njen tim koristio u eksperimentu.



SASTAV I LEKOVITA SVOJSTVA



ARTEMISININ


Jedan od najvažnijih hemijskih sastojaka slatkog pelina je organsko jedinjenje artemisinin čija koncentracija u osušenim listovima divljeg slatkog pelina iznosi između 0 i 1,5 %. U novim hibridima koncentracija ovog jedinjenja je nešto viša i iznosi i preko 2 %.

Artemisinin se koristi kao antivirusno, antibakterijsko, antikancerogeno, antiparazitsko, antigljivično, antiinflamatorno i antimalarijsko sredstvo. Artemisinin je jedini priznati lek koji može u potpunosti izlečiti malariju. Sastoji se od 98% ekstrakta Artemisinina - slatkog pelina. Osim aremisinina slatki pelin u sebi sadrži još dosta lekovitih supstanci koje u sinergiji čine ogromne koristi za čovekovo zdravlje. Izdvojićemo navažnije: kvercetin , luteolin , kamfor, beta-sitosterol , karvakol.



KVERCETIN


U brojnim istraživanjima kvercetin se pokazao kao najaktivniji od većine bioflavonoida, a brojne lekovite biljke svoju aktivnost duguju upravo njemu. Kvercetin je dobar protivupalni agens jer direktno blokira nekoliko početnih stadijuma upalnog procesa. Na primer, kvercetin blokira sintezu i oslobađanje histamina i drugih medijatora upale. Osim toga dokazano je jak antioksidant, pa štiti LDL-holesterol od oksidacije, na taj način smanjuje opasnost od njegova nakupljanja na unutarnjim zidovima arterija. Kvercetin takođe sprečava zgrušavanje krvi, a time i stvaranje krvnih ugrušaka.

Stručnjaci već godinama ističu kako je kvercetin neophodan za zdravlje - kao jaka antioksidativna materija, koja pokazuje raznovrsno pozitivno delovanje na ljudski organizam.

Osim kao borac protiv gripe (antivirusno delovanje), istraživanja su pokazala da deluje protivupalno, antialergijski, antireumatski i antikancerogeno, a poznata su i njegova pozitivna delovanja na razvoj dijabetesa i njegovih posledica, zatim kod lupusa, pri smanjenju zgrušavanja krvi, smanjenju stvaranja mokraćne kiseline te na brojne funkcije enzima u organizmu. A neretko se ističe i njegovo snažno antikancerogeno delovanje kod različitih malignih bolesti: leukemije, raka usta, dojke, jajnika, želuca, jetre, disajnih puteva i debelog creva.

Naučnici američkoga Univerziteta Južne Karoline, osim svih tih već poznatih delovanja kvercetina, ističu kako istraživanja dokazuju povezanost ishrane bogate kvercetinom s ređim obolevanjem od gripa.



LUTEOLIN


Luteolin iz biljaka sprečava upalne bolesti mozga. Broj obolelih od moždanih bolesti povezanih sa starenjem, poput Alchajmerove, raste iz dana u dan. Prema novoj studiji objavljenoj u časopisu Journal of Nutrition, luteolin, hranjiva materija otkrivena u raznom povrću i začinskim travama, smanjuje upale u mozgu odgovorne za poremećaje pamćenja i kognitivne disfunkcije.

U kombinaciji sa vitaminom C luteolin štiti kosti od oštećenja i krhkosti koje nastaju s godinama, održava funkciju jetre i štiti je od starenja. Luteolin zapravo truje sastavnice ćelija raka kad se veže na njih, te ih čini neefikansim i ne mogu se reprodukovati. Posebno je uspešan u borbi protiv raka prostate.

Taj flavonoid je čest sastojak voća i povrća, a u laboratorijskim uslovima dokazana je njegova protivupalna, antioksidativna i antikancerogena uloga. Novo istraživanje pokazuje da ima sposobnost inhibicija puteva prenosa signala između ćelija (IGF, PI3K), važnih za rast karcinoma debelog creva.

Karcinom debelog creva je na drugom mestu po učestalosti smrtnosti od zloćudnih bolesti u zapadnim zemljama. Karakterizuju ga povišene vrednosti faktora IGF-II, odgovornog za nekontrolisani rast zloćudnih ćelija. Istraživanje je pokazalo da luteolin ima sposobnost blokiranja izlučivanja IGF-II od strane karcinomskih ćelija, kao i smanjenja broja receptora na koje taj faktor deluje.

Time luteolin blokira aktiviranje prenosa signala, zavisnih od IGF-I, između karcinomskih ćelija.



KAMFOR


Kamfor se upotrebljava u obliku rastvora i maziva za utrljavanje kod reumatskih bolova, ili bolova u mišićima, neuralgija ili bolova usled oštećenja živaca. Glavna delovanja kamfora su iritantno i antiseptično, dakle sprečava i zaustavlja razvoj mikrororganizama. Olakšava simptome prehlade i gripa, ublažavajući kašalj i otvarajući disajne puteve. Deluje i kod nervnih poremećaja kao tretman kod grčeva, epilepsije i mišićnih kontrakcija.

Kamfor odbija insekte, komarce i moljce, pa se alkoholni rastvor može koristiti i protiv ovih insekata.

Navodi se i da deluje kod povećanja libida i to udisanjem, konzumacijom ili masažom, stimulišući delove mozga odgovorne za seksualne porive, podstičući hormone i povećavajući cirkulaciju.

Treba istaći da se u davna vremena prirodni kamfor koristio kao jestivi sastojak nekih slanih i slatkih jela i kao začin, a na isti način se u nekim zemljama koristi i danas.



BETA-SITOSTEROL


Najčešći fitosteroli u prirodi su beta-sitosterol, kampesterol i stigmasterol, a najbogatiji prirodni izvori fitosterola su biljna ulja, semenke, orašasti plodovi. Epidemiološke i kliničke studije dokazale su da fitosteroli, povećavajući apoptozu, pružaju efikasnu zaštitu od raka dojke , a pomažu i kod prevencije razvoja najučestalijih tumora u zapadnim zemljama kao što su tumor debelog creva i prostate. Istraživanja su dokazala takođe da fitosteroli imaju pozitivan učinak na benignu hiperplaziju prostate, a postoje dokazi za njihov antiinflamatorni učinak na tkivo prostate, te protektivno delovanje kod karcinoma dojke.

Beta-sitosterol spoj pronađen u mnogim jestivim biljkama pomaže muškarcima sa BPH. Muškarci koji uzimaju beta-sitosterol imali su značajno poboljšanje prilikom uriniranja a i drugi simptomi BPH su se umanjili. Cvetni polen takođe umanjuje simptome BPH.



KARVAKOL


Karvakrol je sastojak slatkog pelinakoji ima snažna antibakterijska svojstva. Delotvoran je protiv većine bakterija koje uzrokuju infekcije debelog creva i urinarnog trakta, tifusa, kolere, čireva i kožnih infekcija.


Zbog svih ovih lekovitih svojstava slatki pelin je vrlo delotvoran protiv gripe, prehlada i raznih upalnih procesa u organizmu i za jačanje imuniteta.



ANTIKANCEROGENA SVOJSTVA SLATKOG PELINA


Slatki pelin je dobar u preventivi protiv raka svih organa, a prve začetke efikasno uništava stabilizacijom vrednosti markera. To delovanje potpomaže njegova posebna struktura gvožđa u njemu koje se sadržajno i po strukturi razlikuje od onog u tkivu raka. Prema istraživanjima koja su objavljena u naučnom časopisu "Life Science", artemisinin u nekim slučajevima uspevao je ubiti 98% ćelija raka dojke za manje od 16 sati. Kancerogene ćelije imaju mnogo veću koncentraciju gvožđa u odnosu na normalne ćelije. U toku istraživanja, naučnici su izvadili iz organizma ćelije sa maksimalnom koncentracijom gvožđa i u njih injektovali Artemisinin. Rezultat je bio da Artemisinin ima osobine inhibicije i uništavanja kancerogenih ćelija. Artemisinin ili slatki pelin u kontaktu sa gvožđem oslobađa slobodne radikale koji uništavaju kancerogene ćelije.

Kako deluje Artemisinin na ćeliju raka? Karcinom dojke ima 15 puta veću koncentraciju gvožđa. Kad Artemisinin dođe do maligne ćelije oslobađaju se dva molekula kiseonika i stvore se slobodni radikali koji ubijaju tu ćeliju. To se ne događa u normalnim ćelijama, već samo u onima koje sadrže veliku količinu gvožđa. Metoda lečenje Atremisininom je veoma slična metodi lečenja kiseonikom. Njegova velika prednost je u tome što može da prolazi krvno-moždanu barijeru da bi stigao do raka u centralnom nervnom sistemu.

Artemisinin deluje ciljano na mnoge tipove kancerogenih oboljenja tako da je primena Artemisinina dala odlične rezultate kod lečenja mnogih tumora: debelog creva, raka dojke, jajnika, kancera pluća, raka pankreasa, prostate, bubrega i leukemije.